Selen (Se)

KATEGORIJA: hrana i predmeti opće uporabe

DATUM OBJAVE

: 16.01.2018

Selen (Se, latinski sellenium) je metaloid VI A grupe. Otkrio ga je 1817. J.J. Berzelius. Ime je dobio po grčkoj riječi selene koja označava mjesec, zbog toga što se uvijek javljao uz telur (latinski tellus – Zemlja). Selen je zastupljen u zemljinoj kori u količini od 0,05 mg/kg, kao pratilac nekih ruda sumpora. U industriji se dobija kao sporedni proizvod pročišćavanja ruda bakra i sumpora. Selen ima veliku primjenu u foto industriji, a najviše se koristi za izradu foto ćelija. Osim toga koristi se kao dodatak u proizvodnji stakla i čelika. Neki spojevi se koriste u šamponima za suzbijanje prhuta te kao jaki insekticidi.

S biokemijskog gledišta, selen je element u tragovima koji je neophodan za zdrav organizam, ali u malim količinama. Selen ugrađen u proteine čini tzv. selenoproteine koji su važni antioksidativni enzimi. Svojim antioksidacijskim svojstvima selenoproteini pomažu u prevenciji oštećenja stanica do kojih dolazi zbog prisutnosti slobodnih radikala. Slobodni radikali su prirodni nusproduki metabolizma koji mogu doprinjeti razvoju kroničnih bolesti kao što su rak i bolesti srca. Ostali selenoproteini pomažu regulirati funkciju štitnjače i igraju veliku ulogu u imunološkom sustavu.

Hrana biljnog podrijetla je u većini zemalja Svijeta glavni prehrambeni izvor selena. Količina selena u hrani ovisi o količini selena u tlu na kojem je rasla biljka ili su se uzgajale životninje. Zbog toga, isti tip namirnice uzgojen u različitim geografskim područjima vrlo varira u koncentraciji selena. Generalno, namirnica sa najvišim udjelom selena u Svijetu su brazilski oraščići. Selen se također može u značajnijim količinama naći u ribama i morskim plodovima, te mesu životinja hranjenih žitaricama i biljem koje je izraslo na tlu bogatom selenom. Kvasac je također dobar izvor selena, a ukoliko je prehrana siromašna ovim tipovima namirnica, valja posegnuti za nekim od brojnih suplemenata u obliku tableta koji se mogu naći na tržištu.

Mnogi liječnici koji se bave nutricionizmom, preporučuju 200 µg selena dnevno dulje vrijeme, a za starije osobe (iznad 50 g.) preporučuje se kontinuirano uzimanje. S obzirom na redovni pad obrambenih sposobnosti organizma u rano proljeće (veljača-travanj) mnogi liječnici preporučuju uzimanje selena od studenog tekuće do travnja iduće godine. Spomenuta količina od 200 µg dnevno smatra se sigurnom, dok duže uzimanje 1000 µg dnevno može biti opasno.

Najnovijom preporukom, Institut za medicinu američke Akademije znanosti (Food and Nutrition Board of the National Academy of Science) smanjio je preporučeni unos selena na 55 µg za odrasle muškarce i žene. Istovremeno, određen je i maksimalni dnevni unos selena koji iznosi 400 µg. Do sada se kao najbolji pokazao selenokvasac, tj. preparat selena dobiven obogaćivanjem uzgoja kvasca - selenom. Na Institutu za sportsku medicinu dr. Colgana u San Diegu, Kalifornija, kod pripreme sportaša koristi se najmanje 200 µg selena u obliku selenokvasca.

Nenad Martinec, dipl.ing.preh.tehn.


Projekt je sufinancirala Europska unija iz  Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.

Blog

Deklariranje (označavanje) bio proizvoda

04.09.2023 // Kemija

Označavanje hrane jedno je od najsloženijih zakonski uređenih područja vezanih za hranu. Razlog tome je što ono obuhvaća vrlo različite i često suprotne ciljeve kao što su zaštita potrošača, poštivanje proizvođačke i poslovne tajne, omogućavanje slobodnog kretanja robe (hrane) te mogućnost upravljanja krizom kada postoji opasnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi.

Hrana i klimatske promjene

28.08.2023 // Kemija

Kakve veze hrana ima s klimatskim promjenama?

Ono što jedemo i kako je ta hrana proizvedena utječe na naše zdravlje, ali i na okoliš. Hranu treba uzgojiti, preraditi, transportirati, distribuirati, pripremiti, konzumirati, a otpad od hrane zbrinuti. Svaki od ovih koraka stvara stakleničke plinove koji zadržavaju sunčevu toplinu i doprinose klimatskim promjenama. Otprilike trećina svih emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek povezana je s hranom.