Početna Blog Mikrobiologija Sjemenke u prehrani

Sjemenke u prehrani

KATEGORIJA: Mikrobiologija

DATUM OBJAVE

: 06.02.2018

Visoku energetsku vrijednost sjemenke duguju visokom udjelu masnoća. Radi se o visoko vrijednim uljima, koja u malom dijelu čine zasićene, dok su većina nezasićene masne kiseline. Značajan udio čine proteini (20 -25 %), minerali (kalcij, magnezij, željezo, kalij, selen, cink), vitamini (vitamin A, vitamin E, svi vitamini B kompleksa…), prehrambena vlakna.

Sjemenke lako užegnu (zbog visokog udjela ulja) pa je posebnu pažnju potrebno posvetiti njihovom čuvanju. Najbolje je držati ih na hladnom i suhom mjestu u tamnim posudama koje se mogu dobro zatvoriti (da ne propuštaju zrak). Sjemenke se mogu grickati same, dodati kruhu i pecivima, juhama, varivima, salatama, ribljim i mesnim jelima…

Pitanje koje se nameće kao iznimno važno kada su u pitanju svi benefiti koje sjemenke pružaju jest njihova probavljivost i iskoristivost u organizmu. Biološka svrha sjemenki je reprodukcija i širenje na nove lokalitete a to je razlog zbog čega je priroda dizajnirala sjemenke da budu teško razgradive u probavnom sustavu.

Neke sjemenke je stoga poželjno usitniti mljevenjem prije konzumacije, kako bi se olakšala probavljivost i povećala iskoristivost hranjivih tvari (npr sjemenke lana, sezama, konoplje).

Sjemenke sadrže i antinutrijente - tvari koje interferiraju s probavnim enzimima, apsorpcijskim proteinima i time otežavaju razgradnju i apsorpciju nutrijenata, npr. fitinska kiselina, inhibitori probavnih enzima (inhibitori proteaze, amilaze i pepsina). Fitinska kiselina je skladišni oblik fosfora kojeg naše tijelo ne može iskoristiti pa se u tom obliku veže na druge minerale tvoreći fitate koje ne možemo razgarditi što dovodi do pomanjkanja minerala u organizmu. Neki od navedenih antinutrijenta raspadaju se već i kratkotrajnim kuhanjem ili pečenjem, što je slučaj sa antitripsinom. Najučinkovitiji način uklanjanja fitinske kiseline je namakanjem u vodi uz dodatak soli ili soka od limuna kroz nekih 6-8 sati čime se aktivira enzim fitaza koji neutralizira fitinsku kiselinu, nakon čega se sjemenke osuše i čuvaju u takvom obliku. Ovaj postupak poželjno je primijeniti i kod orašastih plodova te žitarica iz istog razloga. Tako dobiveni plodovi finijeg su okusa i hranjiviji odnosno lakši za probavu.

 

Melita Makovec, mag.ing.mol.biotech.


Projekt je sufinancirala Europska unija iz  Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.

Blog

Početak radova

12.09.2018 // Nabava

03.09.2018. godine, na lokaciji R. Steinera 7 u Čakovcu započeli su radovi na izgradnji poslovne građevine - Dogradnja laboratorija koji se sufinanciraju iz Europskog fonda za regionalni razvoj. 

Ugovor o izvođenju radova potpisan je s tvrtkom Izgradnja Futura d.o.o. iz D. Stupnika, a ugovorena cijena radova iznosi 7.859.667,55 HRK bez PDV-a. Sukladno terminskom planu, završetak radova planiran je s 03.007.2019. godine. 

DITIOKARBAMATI – fungicidi širokog spektra

10.09.2018 // Kemija

Ditiokarbamati (DTC) prema kemijskoj strukturi su kelati karbaminskih kiselina s metalima: ciran, cineb, propineb – sadrže cink; maneb – sadrži mangan; mankozeb – sadrži mangan i cink; ferbam – sadrži željezo. Kao prvi organski fungicidi pojavili su se 1930-ih godina. Komercijalno su se počeli koristiti kao fungicidi u vrijeme Drugog svjetskog rata kao zamjena za skuplje bakrene preparate. Ditiokarbamati su fungicidi širokoga spektra djelovanja, a kod primjene nije uočena pojava rezistencije. Koriste se intenzivno protiv gljivičnih oboljenja voćaka, vinove loze, žitarica, uljarica, duhana. Učinkoviti su protiv plamenjače vinove loze i fitoftore krumpira. Neki se, poput tirama, koriste u zaštiti sjemena. Etilenbisditiokarbamati se koriste kao protektivni fungicidi, učinkoviti protiv velikoga broja lisnih bolesti te za dezinfekciju zemljišta. Ditiokarbamati su zajedno s još nekim fungicidima najčešće pronalaženi ostaci pesticida u hrani, naročito voću.