Početna Blog Veterina Piroplazmoza (babezioza) - bolest koju prenose krpelji

Piroplazmoza (babezioza) - bolest koju prenose krpelji

KATEGORIJA: Veterina

DATUM OBJAVE

: 26.06.2015

S dolaskom toplijih dana u prirodi se pojavljuju krpelji. Poznato je da su krpelji prenositelji mnogih bolesti na domaće životinje. Jedna od najtežih bolesti koju prenose krpelji je piroplazmoza. Piroplazmoza je bolest koju uzrokuju praživotinje iz roda Babesia, pa se ova bolest u stručnim krugovima često naziva i babezioza.

Babezije nemaju nikakvog razvojnog stadija u prirodi već se njen životni ciklus odvija u tijelu krpelja kao vektora i u eritrocitima sisavaca. Pravilo je da ti mikroskopski mali paraziti imaju vrsno specifičnog nosioca, domaćina, pa tako npr. babezija koja zarazi psa ne može zaraziti čovjeka. Posrednici u prijenosu babezioze su krpelji šikare iz porodice Ixodidae (kod nas krpelj Dermacenor reticularis). Iako je odrasla ženka krpelja ključna u prijenosu babezioze i ostali razvojni stadiji krpelja kao što su larva i nimfa sposobni su inficirati životinje. Do sada nije točno utvrđeno nakon koliko vremena od uzimanja krvnog obroka krpelj prenese uzročnika na nosioca psa ali je to više od 24 sata.

Inkubacija, odnosno vrijeme koje je potrebno za kliničko očitovanje bolesti pošto je uzročnik ušao u tijelo psa iznosi od 3-6 dana pa sve do 28 dana. Babezioza pasa je jedna od češćih bolesti pasa u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, a broj oboljelih iz godine u godinu raste. Javlja se tijekom cijele godine, a najčešće u proljeće i jesen kada je relativno blago i vlažno vrijeme koje je idealno za razvoj krpelja. Bolest se pojavljuje kao perakutna i fatalna, ali može biti i kronična i subklinička, ovisno o virulentnosti vrste, soja parazita i osjetljivosti domaćina. Od babezioze pasa obolijevaju psi, vukovi, kojoti i šakali. Obolijevaju psi bilo koje dobi, ali je bolest češća u mlađih životinja. Patogeneza bolesti je složena i unatoč brojnim istraživanjima nije do kraja istražena. Novija istraživanja patogeneze babezioze navode da babeziozu treba promatrati kao dvije različite bolesti uzrokovne jednim uzročnikom. Jedan patofiziološki mehanizam je hemolitička bolest dok je drugi akutni preplavljujući odgovor, tzv. sistemski upalni odgovor organizma koji može dovesti i do multiplog zatajenja organa. Bolest se očituje pojavom specifičnih kliničkih znakova, ali postoje i brojni atipični klinički znaci bolesti. Osim toga, postoji i kronična infekcija babezijama, u tom slučaju u razmazu periferne krvi ne mogu se dokazati uzročnici. Takve bolesne jedinke imaju trajno povišen titar protutijela, a neke imaju i nespecifične znakove kronične infekcije.

Po težini bolesti se babezioza u pasa dijeli na jednostavni, nekomplicirani oblik za koju je karakteristična anemija različitog stupnja te na komplicirani oblik koji dovodi do oštećenja raznih organa sve do njihovog zatajenja. Tipični znaci nekomplicirane babezioze su znakovi akutne hemolize, groznica, anoreksija, blijede sluznice, splenomegalija i prazno slabo bilo, u uznapredovalim stadijima babezije primjećen je i ikterus. Primarne hematološke abnormalnosti su regenerativna anemija, trombocitopenija i leukocitoza. Kod pravovremenog liječenja nekomplicirane babezioze stupanj preživljavanja je 100 %.

Komplicirani oblik babezioze nastaje zbog prejakog odnosno neproporcionalnog upalnog odgovora organizma na samu bolest. Kod takvog oblika dolazi do prevelikog otpuštanja upalnih medijatora i autodestruktivne upale a organi koji su pogođeni posljedicama upale su mozak, srce, jetra, bubreg i gušterača. Komplikacije akutne babezioze u pasa su brojne, a najčešće su: akutno zatajenje bubrega, cerebralna babezioza, hepatopatije, koagulopatije, autoimuna hemolitička anemija, akutni respiratorni distres sindrom, hemokoncentracija, hipotenzija, akutni pankreatitis, hipoglikemija, kardiološke promjene, poremetnje acidobazne ravnoteže.

Babezije mogu dugo ostati u životinji i pošto ona preboli babeziozu. Obično se zadrže u slezeni, jetri, koštanoj srži i drugim organima. Odatle u prilikama kada organizam slabi, lako dospiju u krv, pa tako dolazi do recidive. U literaturi se spominje čitav niz antibabezijskih lijekova a najčešće je u primjeni imidokarb dipropionat. Nakon aplikacije imidokarba nastupa brzo kliničko poboljšanje u većini slučajeva nekomplicirane babezioze. Psi koji su preboljeli babeziozu trebali bi izbjegavati primjenu imunosupresivnih lijekova i splenektomiju a oni koji služe kao donori krvi trebali bi se serološki pretražiti na prisustvo babezija prije uzimanja krvi. Temelj sprečavanja babezioze je borba protiv krpelja. Važno je pse redovito tretirati sredstvima protiv krpelja (akaricidi) u obliku sprejeva, ogrlica, spot on pripravaka te tableta. Nakon što je pas bio u prirodi važno ga je pregledati. Dijelovi tijela koje preferiraju krpelji su prepone, područje pazuha, glava, prsni koš. Budući da nije poznato vrijeme prijenosa uzročnika tijekom uzimanja krvnog obroka, važno je pravilo da krpelja što je moguće prije, vrlo oprezno odvojimo od psa i pazimo da ne ostavimo usni aparat zaboden u koži psa. Postoji i registrirano cjepivo protiv babezioze dobiveno od staničnih kultura, međutim ono ne prevenira invaziju, ali smanjuje težinu parazitemije i limitira teže kliničke simptome.

Tomislav Dolar mag. univ. dr. vet. med.


Projekt je sufinancirala Europska unija iz  Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.

Blog

Deklariranje (označavanje) bio proizvoda

04.09.2023 // Kemija

Označavanje hrane jedno je od najsloženijih zakonski uređenih područja vezanih za hranu. Razlog tome je što ono obuhvaća vrlo različite i često suprotne ciljeve kao što su zaštita potrošača, poštivanje proizvođačke i poslovne tajne, omogućavanje slobodnog kretanja robe (hrane) te mogućnost upravljanja krizom kada postoji opasnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi.

Hrana i klimatske promjene

28.08.2023 // Kemija

Kakve veze hrana ima s klimatskim promjenama?

Ono što jedemo i kako je ta hrana proizvedena utječe na naše zdravlje, ali i na okoliš. Hranu treba uzgojiti, preraditi, transportirati, distribuirati, pripremiti, konzumirati, a otpad od hrane zbrinuti. Svaki od ovih koraka stvara stakleničke plinove koji zadržavaju sunčevu toplinu i doprinose klimatskim promjenama. Otprilike trećina svih emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek povezana je s hranom.