Plastika koja dolazi u dodir sa hranom

Plastikom se imenuju organski makromolekularni kemijski spojevi dobiveni kemijskim postupcima iz jednostavnijih spojeva malih molekulskih masa ili modificiranjem prirodnih makromolekula. U svijetu se količinski najviše proizvode polietilen (PE), polipropilen (PP), polivinil-klorid (PVC) i polistiren (PS).  Sami polimeri nemaju onakva svojstva koja smo navikli kod ambalaže za hranu. Da bi se poboljšala svojstva polimera kod proizvodnje se dodaju razni dodaci i tu čest nastaju problemi. Iako plastika izgleda inertno što se tiče hrane ona to nije. Monomeri od kojih nastaje plastika, dodaci koji se upotrebljavaju za poboljšavanje svojstava plastici su male molekule i zbog toga su jako mobilne i lako prelaze u hranu, vodu,… Da bi se znala kakva opasnost prijeti iz pojedinog polimera dobro je znati kako nastaju.

PVC (polivinil-klorid)

PVC je najčešće korišteni sintetski materijal. Još uvijek se koristi i za ambalažu za hranu. Iako je njegova upotreba u proizvodnji hrane ograničena on se još uvijek koristi. U proizvodni PVC-a najveći su problem ftalati koji se koriste kao omekšivači i spadaju u reproduktivno otrovne kemikalije. No problem je i osnovni sastojak od kojeg se dobiva PVC, vinil klorid, koji je karcinogen. Zaostali vinil –klorid monomer koji nije u vezan u strukturu PVC-a difundira u hranu. Zbog navedenih svojstava PVC se zamjenjuje poliolefinima ili PET-om.

PS (polistiren)

Osnovna sirovina iz koje se dobiva polistiren je stiren monomer i tu je njegova slaba strana. U proizvodnji ostaje nevezani monomer koji lako prelazi u hranu, a efekt je pojačan višim temperaturama. Stiren monomer je toksičan i njegova je količina u hrani ograničena. Važno je napomenuti da je to materijal koji se koristi za čašice na aparatima za tople napitke i kao jednokratna ambalaža za brzu hranu. Dobra je stvar što je cijena polistiren visoka i što se polako zamjenjuju poliolefininima.

PA (poliamid)

Poliamid je naziv za grupu polimera koji se međusobno razlikuju po strukturi. Češće je u općoj populaciji poznat po nazivu najlon (Nylon). Materijal ima jako dobra mehanička i kemijska svojstva. Polazne tvari za proizvodnju su različite pa su i spojevi koji mogu migrirati u hranu različiti.  Spojevi koji mogu migrirati su kaprolaktam koji uzrokuje promjenu okusa hrane, primarni aromatski amini koji su potencijalno karcinogeni, a ima i polaznih tvari koje su alergene, mutagene i karcinogene.

PC (polikarbonat)

Osnovna polazna sirovina je bisfenol A (BPA). Polikarbonati su nešto skuplji u odnosu na ostale materijale, ali njihova je cijena rezultat dobrih mehaničkih svojstava i njegove inertnosti te široke primjene. Kod njega je sporna polazna sirovina BPA koji je klasificiran kao karcinogen i mutagen. Njegovo djelovanje na organizam je sporno jer postoje studije na glodavcima i zaključci tih studija prenijeti su na ljude iako je različiti metabolizam BPA u ljudima.

Zajedničko svim „plastikama“ je što su to dobri, povoljni materijali koji su doveli do toga da je hrana dostupnija, jeftinija, jednom riječju poboljšali su kvalitetu života. Sporan je utjecaj na zdravstvenu ispravnost hrane. Često se upotrebljavaju neadekvatno jer se doživljavaju kao inertni materijali. Važno je upotrebljavati ih za ono što su namijenjeni i u kojim uvjetima te tražiti kod kupnje podatke o sastavu i otpuštanju opasnih tvari u hranu.

Mario Posedi, prof. fiz. i kem.