Umjetne boje u namirnicama
Od davnih vremena, boje su igrale važnu simboličku i emocionalnu ulogu, pa su već stari rimljani smatrali da ljudi "jedu svojim očima". U to doba je šafran koji daje intenzivnu žutu boju i okus bio naširoko uzgajan i korišten u prehrani, stoga se zadržao kao integralni dio mnogih tradicionalnih jela u Europi, Srednjem Istoku i Aziji. No danas se umjesto šafrana često koriste jeftinije umjetne žute boje.
Umjetne boje su kemijske tvari točno poznate strukture koje nemaju prehrambene vrijednosti, a dodaju se hrani tijekom proizvodnje radi dekoracije. Ponekad mogu imati i fiziološko djelovanje, kao npr. β-karoten (iz crvenog i naranđastog povrća) u tijelu se pretvara u vitamin A koji djeluje antioksidativno.
Boje se označavaju E-brojevima na deklaracijama proizvoda, kao i ostali dodaci hrani. E-broj služi kao potvrda toksikološke evaluacije i klasifikacije pojedinog dodatka. Boje nose oznake od E-100 do E-180, od kojih su neke prirodnog porijekla npr. klorofil (E-141) i karoten (E-160), dok su druge sintetizirani kemijski spojevi točno poznate strukture npr. Zeleno S (E-142) i Smeđe FK (E-154). Dodaci hrani označeni E-brojevima čija je uporaba odobrena u zemljama Europske zajenice (94/36/EC i 95/45/EC) dozvoljeni su i u Hrvatskoj prema "Pravilniku o aditivima koji se mogu nalaziti u namiricama" (Narodne novine broj 130/98, 122/00, 129/03). U navedenim dokumentima prikazani su i podaci o maksimalno dozvoljenim količinama pojedinih boja u namirnicama.
Zadnjih godina, svi dodaci hrani, a posebice boje, intenzivno se istražuju zbog procjenjivanja njihove sigurnosti za uporabu. Mnoge umjetne boje bile su zabranjene u zadnja dva desetljeća zbog svoje toksičnosti i kancerogenosti (npr. p-dimetilaminoazobenzen ili maslačno žuta). Većina boja spadaju u skupinu azo-boja, jer u svojoj strukturi imaju azo skupinu (-N=N-) koja djeluje kao kromofor. Kromofor je fotoaktivni dio spoja koji apsorbira svjetlo i daje obojenost tvarima. Azo-boje se sintetiziraju iz diazonijevih soli aromatskih amina i fenola ili anilina.
Vrlo je bitna svakodnevna analitička kontrola umjetnih boja, pri čemu se najviše koriste tankoslojna kromatografija (kvalitativa metoda) i tekućinska kromatografija visokog učinka (kvantitativna metoda). Razvoj novih analitičkih tehnika određivanja boja (i ostalih dodataka hrani) od izuzetne je važnosti za očuvanje zdravlja ljudi, posebice zbog sve češćeg pronalaženja nedozvoljenih boja u namirnicama iz uvoza (npr. Sudan 1 i 4).
dr.sc. Vesna Šimunić-Mežnarić, dipl. ing.
Laboratorij, Bioinstitut d.o.o.