Znanjem stvaramo sigurnost
Akreditacije
ISO 17020
ISO 17025
Ditiokarbamati (DTC) prema kemijskoj strukturi su kelati karbaminskih kiselina s metalima: ciran, cineb, propineb – sadrže cink; maneb – sadrži mangan; mankozeb – sadrži mangan i cink; ferbam – sadrži željezo. Kao prvi organski fungicidi pojavili su se 1930-ih godina. Komercijalno su se počeli koristiti kao fungicidi u vrijeme Drugog svjetskog rata kao zamjena za skuplje bakrene preparate. Ditiokarbamati su fungicidi širokoga spektra djelovanja, a kod primjene nije uočena pojava rezistencije. Koriste se intenzivno protiv gljivičnih oboljenja voćaka, vinove loze, žitarica, uljarica, duhana. Učinkoviti su protiv plamenjače vinove loze i fitoftore krumpira. Neki se, poput tirama, koriste u zaštiti sjemena. Etilenbisditiokarbamati se koriste kao protektivni fungicidi, učinkoviti protiv velikoga broja lisnih bolesti te za dezinfekciju zemljišta. Ditiokarbamati su zajedno s još nekim fungicidima najčešće pronalaženi ostaci pesticida u hrani, naročito voću.
Osim njihove široke upotrebe kao fungicida u poljoprivredi koriste se i kao akceleratori u industriji proizvodnje gume, životinjskih repelenata te kao biocidi u brojnim proizvodima za kućanstvo. Zbog svojih svojstava DTC-i našli su i kliničku primjenu. Više od 50 godina disulfiram koristi se u liječenju ovisnosti o alkoholu. Posljedica toga je razvijanje nekoliko analitičkih metoda uglavnom u području kromatografije za analizu ovog lijeka u laboratorijima za kontrolu kvalitete u farmaceutskoj industriji. Koriste se i u proizvodnji anti-parazitskih lijekova kao što je Piperazine.
DTC-i mogu ući u organizam apsorbirajući se kroz kožu, gutanjem ili udisanjem. Lipofilna priroda DTC-a omogućava im prolaz kroz staničnu membranu vezanje na stanične dijelove što dovodi do metaboličke disfunkcije, patoloških promjena i konačno smrti stanice.
Prema stupnju otrovnosti, ditiokarbamati su netoksični do umjereno toksični spojevi. Trovanja ljudi nisu zabilježena, a nije poznata ni letalna doza za čovjeka. Nadražuju kožu i sluznicu, a neki i organe za disanje (maneb). Pri oralnom unosu, dovode do gastrointestinalnih poremećaja. Zbog preosjetljivosti na ditiokarbamate, može doći i do hemolitičke anemije. Velike doze dovode do poremećaja živčanoga sustava (uznemirenost, vrtoglavica), a smrt nastaje zbog paralize disanja. Metabolizam ditiokarbamata nije dovoljno poznat. Poznat je mehanizam antitireoidnog učinka, mehanizam teratogenosti i karcinogenosti te slabije mutagenosti. Antitireoidni učinak očituje se u redukciji vezanja joda u štitnoj žlijezdi, što prati reverzibilna hiperplazija žlijezde. Teratogeni učinci vezani su uz etilenbisditiokarbamate, odnosno etilentioureju, kao njihov biotransformacijski produkt. Karcinogeni se učinak očituje, također, u štitnoj žlijezdi, ali i u drugim tkivima. Pri trovanju oralnim putem, potrebno je isprati želudac i provoditi simptomatsku terapiju.
Danas je godišnja potrošnja DTC-a između 25.000 i 35.000 tona, a većina DTC-a koji se primjenjuju kao fungicidi klasificira Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) kao opasne (WHO, 1988, WHO., 2005).
Melita Makovec, mag. ing. mol. biotech
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.
04.09.2023 // Kemija
Označavanje hrane jedno je od najsloženijih zakonski uređenih područja vezanih za hranu. Razlog tome je što ono obuhvaća vrlo različite i često suprotne ciljeve kao što su zaštita potrošača, poštivanje proizvođačke i poslovne tajne, omogućavanje slobodnog kretanja robe (hrane) te mogućnost upravljanja krizom kada postoji opasnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi.
28.08.2023 // Kemija
Kakve veze hrana ima s klimatskim promjenama?
Ono što jedemo i kako je ta hrana proizvedena utječe na naše zdravlje, ali i na okoliš. Hranu treba uzgojiti, preraditi, transportirati, distribuirati, pripremiti, konzumirati, a otpad od hrane zbrinuti. Svaki od ovih koraka stvara stakleničke plinove koji zadržavaju sunčevu toplinu i doprinose klimatskim promjenama. Otprilike trećina svih emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek povezana je s hranom.
Copyright © 2012, BIOINSTITUT d.o.o. Sva prava pridržana.
