Hrana i klimatske promjene

Najveći dio stakleničkih plinova povezanih s hranom dolazi iz poljoprivrede i korištenja zemljišta. To uključuje metan iz probavnog procesa goveda, dušikov oksid iz gnojiva korištenih za proizvodnju usjeva, ugljični dioksid od sječe šuma za proširenje poljoprivrednog zemljišta, druge poljoprivredne emisije iz gospodarenja stajskim gnojem, spaljivanja žetvenih ostataka i korištenja goriva na farmama. Mnogo manji udio emisije stakleničkih plinova iz hrane uzrokovan je hlađenjem i transportom hrane, industrijskim procesima proizvodnje ambalaže za pakiranje hrane te gospodarenjem otpadom od hrane. 

Koja hrana uzrokuje najviše emisija stakleničkih plinova? 

Utjecaj hrane na klimu mjeri se intenzitetom emisije stakleničkih plinova. Intenzitet emisija izražava se u kilogramima "ekvivalenata ugljičnog dioksida", što uključuje ne samo CO2 već i sve stakleničke plinove. Hrana životinjskog podrijetla, posebice crveno meso, mliječni proizvodi i uzgojeni škampi, općenito se povezuju s najvećim emisijama stakleničkih plinova. Razlozi su slijedeći: za proizvodnju mesa često su potrebni veliki travnjaci, koji se često stvaraju sječom drveća, oslobađajući ugljični dioksid pohranjen u šumama; krave i ovce emitiraju metan dok probavljaju travu i biljke; izmet stoke na pašnjacima i kemijska gnojiva koja se koriste na usjevima za stočnu hranu emitiraju dušikov oksid, još jedan snažan staklenički plin. 

Hrana biljnog podrijetla, poput voća i povrća, cjelovitih žitarica, graha, graška, orašastih plodova i leće općenito koristi manje energije, zemlje i vode te ima manji intenzitet emisije stakleničkih plinova od hrane životinjskog podrijetla. 

Kako se mogu smanjiti emisije povezane s hranom? 

Smanjenje emisija iz prehrambenog sektora zahtijeva promjene u svim fazama, od proizvođača do potrošača. Gdje je to prikladno, prelazak na prehranu bogatu biljnim namirnicama – s više biljnih proteina (kao što su grah, slanutak, leća, orašasti plodovi i žitarice), smanjenom količinom namirnica životinjskog podrijetla (meso i mliječni proizvodi) i manje zasićenih masti (maslac , mlijeko, sir, meso, kokosovo ulje i palmino ulje) može dovesti do značajnog smanjenja emisija stakleničkih plinova u usporedbi s trenutnim prehrambenim navikama u većini industrijaliziranih zemalja. Alternativni proteini – kao što su mesni i mliječni nadomjesci na bazi biljaka, proteini na bazi insekata i kultivirano meso – pružaju obećavajuće izglede i privlače sve veću pažnju, financijska ulaganja i tehnološke inovacije. 

No proizvodi životinjskog podrijetla ostaju važan izvor prehrane i sredstava za život velikog broja ruralnog stanovništva diljem svijeta. Poboljšana hrana za životinje i tehnike hranjenja mogu smanjiti metan koji nastaje tijekom probave goveda, kao i količinu plinova koji se oslobađaju raspadanjem gnojiva. Manja veličina stada, ali produktivnijih životinja također može pomoći. 

Također bolja poljoprivredna praksa, kao što je poboljšano upravljanje stajskim gnojivom i umjetnim gnojivom, rotacijska ispaša za održavanje zdravog tla za skladištenje ugljika i obnova degradiranih zemljišta mogu značajno smanjiti emisije stakleničkih plinova. U isto vrijeme, smanjenje otpadane hrane je ključno. Gotovo 1 milijarda tona hrane – 17 posto sve hrane koja je dostupna potrošačima diljem svijeta – odlazi u kante za smeće svake godine. Proizvodnja, transport i dopuštanje da hrana propadne iznosi više od 8 posto globalnih emisija stakleničkih plinova.

dr. sc. Gordana Hajduk, dipl. ing. preh. tehn.