Početna Blog Kemija Procjene rizika u laboratorijima Bioinstituta

Procjene rizika u laboratorijima Bioinstituta

KATEGORIJA: Kemija

DATUM OBJAVE

: 21.08.2023

Procjena rizika u laboratorijima Bioinstituta temelji se na normama za kvalitetu ISO 9001:2015 i ISO 17025:2017 (specifična za laboratorije), kao i smjernicama za upravljanje rizicima (HRN ISO 31000:2018), te metodama procjene rizika (HRN EN 31010:2010).

Prvi korak u procjeni rizika je prepoznavanje rizika koji bi se mogli spriječiti ili umanjiti tijekom ispitivanja.  Drugi korak je određivanje utjecaja rizika, od nepoželjnog koji nema negativnog ujtecaja na ispitni rezultat do jako ozbiljnog koji dovodi do nezadovoljavajućeg rezultata i mogućih štetnih posljedica za naručitelja. Različita je i učestalost pojave rizika, od rijetkih (npr. jednom godišnje) do čestih (npr. dnevno). Kombiniranjem utjecaja i učestlosti rizika dobiva se veličina rizika kao brojčana vrijednost, te što je veća to je i rizik veći. Za svaki navedeni rizik osim navedenih procjena, najbitnije je pronaći mjere za njegovo umanjivanje i sprječavanje.

Slika 1. Proces upravljanja rizicima prema normi HRN ISO 31000:2018

Rizici koji se odnose na djelatnost laboratorija:

  • nepristranost prema naručiteljima i povjerljivost podataka
  • uspješna komunikacija s naručiteljem i unutar laboratorija
  • zaštita na radu
  • fluktuacija i preopterećenje zaposlenika
  • prostorni i okolišni uvijeti 
  • oprema za mjerenje i mjerna sljedivost 
  • nabava opreme, kemikalija i potrošnog materijala
  • upiti, ponude i ugovori s naručiteljima
  • uzorkovanje, transport i prijem uzoraka u laboratorij
  • označavanje, čuvanje uzoraka i priprema uzoraka za ispitivanje
  • ispitivanje uzoraka
  • obrada i upis rezultata, izvješćivanje rezultata
  • procjena mjerne nesigurnosti
  • osiguranje valjanosti rezultata
  • nadzor nad podacima i zapisima
  • pritužbe i nesukladni rad

Upravljanje rizicima uključuje:

• izbjegavanje rizika (npr. odbijanje uzoraka za koje nisu zadovoljavajuće razvijene metode ispitivanja, te upućivanje na druge laboratorije)

• preuzimanje rizika kako se ne bi propustila prilika  (npr. zaprimanje većeg broja uzoraka od uobičajenog radi zadržavanja pojedinog kupca, iako to predstavlja opterećenje za resurse u laboratoriju)

• uklanjanje izvora rizika (npr. ocjenom dobavljača, osigurava se da se potrošne robe i usluge nabave na vrijeme radi zadanih rokova za ispitivanje uzoraka)

• mijenjanje vjerojatnosti za rizik ili njegovih posljedica (npr. nabava opreme od bolje ocjenjenih dobavljača, manji rizika od kvara opreme)

• dijeljenje rizika (npr. dio ispitivanja preuzima drugi laboratorij, rizik od nezadovoljavajućeg rezultata dijeli se s drugim laboratorijem)

• zadržavanje rizika nakon odlučivanja, uz sagledavanje problema (npr. dostava uzoraka u neodgovarajućoj ambalaži, te utjecaj na konačni rezultat ispitivanja)

Laboratorijskoj djelatnost Bioinstituta obuhvaća ispitivanje više od 1000 akreditiranih parametara ispitivanja, stoga je važno identificirati, te sustavno upravljati rizicima kako bi se poboljšala efikasnost i učinkovitost laboratorijskih aktivnosti.

 

Izradila: dr. sc. Vesna Šimunić-Mežnarić, znan. sur.


Projekt je sufinancirala Europska unija iz  Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.

Blog

Deklariranje (označavanje) bio proizvoda

04.09.2023 // Kemija

Označavanje hrane jedno je od najsloženijih zakonski uređenih područja vezanih za hranu. Razlog tome je što ono obuhvaća vrlo različite i često suprotne ciljeve kao što su zaštita potrošača, poštivanje proizvođačke i poslovne tajne, omogućavanje slobodnog kretanja robe (hrane) te mogućnost upravljanja krizom kada postoji opasnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi.

Hrana i klimatske promjene

28.08.2023 // Kemija

Kakve veze hrana ima s klimatskim promjenama?

Ono što jedemo i kako je ta hrana proizvedena utječe na naše zdravlje, ali i na okoliš. Hranu treba uzgojiti, preraditi, transportirati, distribuirati, pripremiti, konzumirati, a otpad od hrane zbrinuti. Svaki od ovih koraka stvara stakleničke plinove koji zadržavaju sunčevu toplinu i doprinose klimatskim promjenama. Otprilike trećina svih emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek povezana je s hranom.