Početna Blog Štetne tvari u površinskom sloju tla

Štetne tvari u površinskom sloju tla

KATEGORIJA: Blog

DATUM OBJAVE

: 20.11.2012

Onečišćenje tla može rezultirati oštećenjem ili gubitkom nekoliko funkcija tla i, uslijed toga, mogućim onečišćenjem vode. Prisutnost onečišćišćujućih tvari u tlu iznad određene razine višestruko povećava negativne posljedice za prehrambeni lanac, a time i za ljudsko zdravlje, te za sve tipove ekosustava i ostale prirodne resurse. Kako bi se ocijenilo moguće djelovanje onečišćišćujućih tvari na tlo nije dovoljno bilježiti samo njihovu koncentraciju, nego i njihovo funkcioniranje u okolišu i mehanizme kojima djeluju na ljudsko zdravlje. Razlikujemo onečišćenje tla koje je uzrokovano jasno ograničenim izvorima (lokalni ili točkasti izvori onečišćenja) i ono koje je uzrokovano difuznim izvorima.

Onečišćenje tla koje je uzrokovano lokalnim (ili točkastim) izvorima uglavnom je povezano s rudarstvom, industrijskim postrojenjima, odlagalištima otpada i ostalim postrojenjima tijekom njihovog djelovanja i nakon zatvaranja. Ta postrojenja predstavljaju rizik i za tlo i za vodu. U rudarstvu taj rizik može biti povezan na primjer s odlaganjem ili uklanjanjem jalovine,drenažom uslijed prerade sulfidne rude i korištenjem određenih kemijskih reagensa. Industrijska postrojenja tijekom svog djelovanja i nakon zatvaranja mogu biti glavni uzrok lokalnog onečišćenja. Iako se najveća i najonečišćenija područja nalaze oko jako industrijaliziranih regija u sjeverozapadnoj Europi, onečišćene lokacije nalaze se na cijelom kontinentu. Unutar EU ne postoje značajna područja onečišćena umjetnim radionuklidima. Tlo onečišćeno prirodnom radioaktivnošću je ono koje je onečišćeno uranom, odlagalištima fosfogipsa i dr. Odlaganje otpada na odlagališta predstavlja potencijalno opasnu aktivnost od velike važnosti: u prosjeku se 65% gradskog otpada koji nastaje u EU i dalje odlaže na odlagališta. Na odlagalištima može doći do izluživanja u okolno tlo i matični supstrat, a zatim i u podzemne i/ili površinske vode. Posebno su zabrinjavajuća odlagališta koja se koriste ili su se koristila u prošlosti ne pridržavajući se minimuma tehničkih zahtjeva koji su propisani Direktivom o odlagalištima. Procjena broja onečišćenih lokacija u EU varira između 300 000 i 1,5 milijuna. Veliki raspon u procjeni uzrokovan je nedostatkom zajedničke definicije onečišćenih lokacija i različitim pristupima za prihvatljive razine rizika, ciljeve zaštite i parametre izloženosti.


Difuzno onečišćenje uglavnom se povezuje s atmosferskim taloženjem, određenim poljodjelskim radovima i urbanim industrijskim područjima. Atmosfersko taloženje uzrokovano je ispuštanjem plinova u industriji, prometu i poljoprivredi. Taloženje onečišćivača iz zraka ispušta u tlo kisele onečišćivače (npr., SO2,NOx), teške metale (npr kadmij, olovo, arsen, živa) i nekoliko organskih spojeva (npr. dioksini, PCB-ovi, PAH-ovi). Kiseli onečišćivači postupno smanjuju puferski kapacitet tla tako da ono, u nekim slučajevima, prelazi kritičnu opterećenost, što za rezultat ima opsežno ispuštanje aluminija i ostalih toksičnih metala u vodeni sustav. Uz to, acidifikacija pridonosi ispiranju hranjivih tvari što dovodi do gubitka plodnosti tla, mogućih problema s eutrofikacijom i velike količine nitrata u vodi za piće. Osim toga, može oštetiti korisne mikroorganizme u tlu, usporavajući biološku aktivnost. Amonijak i ostali dušikovi spojevi (koji su nastali ispuštanjem plinova u poljoprivredi, prometu i industriji) uzrokuju neželjeno obogaćivanje tla što dovodi do pada bioraznolikosti šuma i visokovrijednih prirodnih pašnjaka. U nekim europskim šumama unos dušika dosegao je ekstremne vrijednosti od čak 60 kg N po hektaru godišnje. Predindustrijsko taloženje iznosilo je manje od 5kg. S obzirom na radioaktivne supstance, šumsko tlo zaslužuje posebnu pažnju. Karakteristično kruženje hranjivih tvari u šumskom ekosustavu podrazumijeva da za mnoge radionuklide (npr. Cezij 134 i 137 koji su ispušteni u černobilskoj nesreći) ne postoji eliminacija radioaktivne tvari (osim radioaktivnim raspadom). Stoga smo, u šumama, i danas suočeni s razinom radioaktivnosti koja je iznad maksimalne dopuštene, osobito kod divljih gljiva. Sustavi proizvodnje na farmama u kojima nije postignuta ravnoteža između unosa i iznosa u odnosu na raspoloživost zemlje i tla, vode do neravnoteže hranjivih tvari u tlu, koja za rezultat često ima onečišćenje podzemnih i površinskih voda. Razmjer problema s nitratima u Europi naglašava ozbiljnost ove neravnoteže.


Dodatni problem odnosi se na teške metale (npr. kadmij i bakar) u gnojivu i životinjskoj hrani. Njihov učinak na tlo i organizme u tlu nije jasan, iako su studije pokazale mogući porast kadmija u prehrambenom lancu. Nepoznat je učinak koji na tlo imaju antibiotici koje sadrži hrana za životinje.
Pesticidi su toksični spojevi koji se namjerno ispuštaju u okoliš kako bi uništili nametnike i bolesti na biljkama. Pesticidi se mogu akumulirati u tlu, izlužiti u podzemne vode ili ispariti u zrak nakon čega se mogu ponovo taložiti na tlo. Uz to mogu djelovati na bioraznolikost tla i ući u prehrambeni lanac.
Gradski mulj koje je krajnji proizvod obrade otpadnih voda postaje sve veći problem. Može biti onečišćen cijelim nizom onečišćujućih tvari, kao što su teški metali i slabo biorazgradivi organski spojevi, što za rezultat može imati povećanje koncentracije tih spojeva u tlu, što predstavlja rizik za mikroorganizme, biljke, životinje i ljude. Potencijalni patogeni organizmi poput virusa i bakterija također su prisutni. Međutim, gradski mulj sadrži organsku tvar i hranjive tvari kao što su dušik, fosfor i kalij, koji imaju veliku vrijednost za tlo i uključuju mogućnost uporabe na poljoprivrednom zemljištu. Uz uvjet da se onečišćenje spriječi i motri na izvoru, pažljivo i nadzirano korištenje gradskog mulja ne bi trebalo predstavljati problem. Trošak difuznog onečišćenja tla ne vidi se u samom tlu, nego u posljedicama koje nastaju uslijed sloma puferskog kapaciteta tla.
Europska agencija za okoliš (The European Environment Agency) procjenjuje da se ukupni troškovi za čišćenje onečišćenog tla u Europi kreću između 59 i 109 milijarde eura. Razmjena znanja o čišćenju tla i određivanje ciljeva važni su putevi prema rješavanju pitanja onečišćenja, no prevencija daljnjeg onečišćenja treba postati budući cilj.

Nenad Martinec, dipl. ing.


Projekt je sufinancirala Europska unija iz  Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.

Blog

Deklariranje (označavanje) bio proizvoda

04.09.2023 // Kemija

Označavanje hrane jedno je od najsloženijih zakonski uređenih područja vezanih za hranu. Razlog tome je što ono obuhvaća vrlo različite i često suprotne ciljeve kao što su zaštita potrošača, poštivanje proizvođačke i poslovne tajne, omogućavanje slobodnog kretanja robe (hrane) te mogućnost upravljanja krizom kada postoji opasnost štetnog djelovanja hrane na zdravlje ljudi.

Hrana i klimatske promjene

28.08.2023 // Kemija

Kakve veze hrana ima s klimatskim promjenama?

Ono što jedemo i kako je ta hrana proizvedena utječe na naše zdravlje, ali i na okoliš. Hranu treba uzgojiti, preraditi, transportirati, distribuirati, pripremiti, konzumirati, a otpad od hrane zbrinuti. Svaki od ovih koraka stvara stakleničke plinove koji zadržavaju sunčevu toplinu i doprinose klimatskim promjenama. Otprilike trećina svih emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek povezana je s hranom.