Početna Blog Veterina Primjena lijekova u veterinarskoj praksi

Primjena lijekova u veterinarskoj praksi

KATEGORIJA: Veterina

DATUM OBJAVE

: 15.11.2012

U posljednjih nekoliko godina problematika “ZDRAVE” prehrane aktualizirana je možda više nego ikada prije. U medijima gotovo svakodnevno pratimo događaje vezane uz pojavu i otkrivanje zaraznih i drugih bolesti životinja (npr. slinavka i šap, BSE, svinjska kuga, bedrenica, trihineloza), a neke od njih su zoonozne, tj. zajedničke bolesti životinja i čovjeka. No, da li se pitamo koji je put do ukusnog šnicla ili šalice mlijeka na našem stolu?

Ključnu kariku u osiguranju zdravog mesa, mlijeka i ostalih proizvoda životinjskog porijekla čini veterinarska djelatnost. Stoga je primjena lijekova u vet. praksi od velike važnosti, ne samo zbog zaštite zdravlja životinja, već i zbog toga što se kao krajnji korisnik u hranidbenom lancu nalazi čovjek.
LIJEK je tvar ili mješavina tvari koja, primijenjena u određenoj količini i na određeni način, sprječava, liječi ili prepoznaje bolest u životinja te u njih mijenja, popravlja ili obnavlja fiziološke funkcije, odnosno postiže druge medicinski opravdane ciljeve. Prema porijeklu lijekovi se mogu razvrstati na one biljnog, životinjskog, mineralnog i sintetskog porijekla. Još je za Hipokrata osnovni postulat primjene lijeka bio “primum non nocere” (prvenstveno neškodljivost). Vodeći se tim načelom, lijekovi se u veterinarskoj medicini primjenjuju u preventivne svrhe i u terapijske svrhe (simptomatska i etiološka t.).
Preventivno se lijekovi koriste uglavnom u intenzivnom uzgoju (svinja, govedi, peradi i dr.), gdje imamo veću aglomeraciju životinja. Tu se lijekovi primjenjuju kao dodatak stočnoj hrani - probiotici, antiparazitici, vitamini, minerali i dr. Terapijska se primjena medikamenata temelji na kliničkoj slici životinje (simptomatska terapija), čime se djeluje na organske promjene. Procjenu učinkovitosti veterinar temelji na kliničkoj slici te na prijašnjim spoznajama o djelotvornosti određenih antimikrobika. Na odabir lijeka također mogu utjecati i neki od slijedećih kriterija: vrsta životinje, starost, mjesto infekcije, toksičnost antibiotika i dr.
Etiološkom terapijom djelujemo na samog uzročnika bolesti te precizno odabiremo lijek koji je najučinkovitiji za dotični mikroorganizam. No, laboratorijske metode dokazivanja uzročnika u mnogim slučajevima traju i po nekoliko dana. Neke pak se, naročito opasne zarazne bolesti, ne smiju liječiti, već se suzbijaju po zakonu (npr. slinavka i šap, goveđa spongiformna encefalopatija i dr.). Dakle, takve se životinje nakon provedene dijagnostike moraju neškodljivo ukloniti na odgovarajućim mjestima te se provode upravne mjere suzbijanja zaraze u skladu sa zakonom.
Ono što je posebno važno pri registraciji i stavljanju lijekova u promet u veterinarskoj medicini, jest karenca. To je vrijeme potrebno da se lijek u organizmu životinja razgradi do dopuštene razine, te da je takva životinja spremna za klanje, a njeno meso nije štetno za konzumiranje. U protivnom bi zaostali antibiotici i kemoteraputici u mesu mogli izazvati niz posljedica po konzumente, dakle ljudi (rezistencija, preosjetljivost, anafilaktička reakcija, sindrom serumske bolesti i dr.). Zbog toga se redovito u klaonicama pod nadzorom veterinarske inspekcije provodi tzv. monitoring program na rezidue, tj. na ostatke štetnih tvari u tkivima i organima zaklanih životinja.
Dakle, uz stručni rad doktora veterinarske medicine te jačanjem javne svijesti o tome da konzumiramo proizvode životinjskog porijekla isključivo veterinarski ispitane, vjerujem da ćemo kvalitetu života podići na višu razinu.

Branimir Novak, dr. vet. med.


Projekt je sufinancirala Europska unija iz  Europskog fonda za regionalni razvoj.
Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost tvrtke Bioinstitut d.o.o.

Blog

IKT- Poziv na dostavu ponuda - laptopi

03.06.2020 // Nabava

Evidencijski broj nabave: KK.03.2.1.19.1040-02/2

IKT - Poziv na dostavu ponuda - PC+Server

28.02.2020 // Nabava

Evidencijski broj nabave: KK.03.2.1.19.1040-02