Alergija i intolerancija na histamin

Intolerancija na hranu očituje se kao nepoželjna reakcija organizma na unos određene hrane ili sastojaka hrane, posebice pri unosu većih količna spornih supstanci. Pritom valja naglasiti da intolerancija na hranu nije ni trovanje hranom niti alergija na hranu, iako u sva tri slučaja unos hrane ili njezinih sastojaka, izaziva nepoželjne reakcije.  Intolerancija na hranu (nealergijska preosjetljivost na hranu) ne uključuje imunološki sustav, premda simptomi nalikuju onima kod klasične alergije posredovane s IgE-om, ali su blaži i kraće traju. Intolerancija na hranu može biti posljedica neželjenih reakcija na iritante, enzimske ili farmakološke uzroke.

Alergija na hranu se definira kao imunološki posredovana preosjetljivost na alergene iz hrane. Kliničke manifestacije alergije na hranu uključuju gastrointestinalne simptome, mučninu, povraćanje, bol u abdomenu i proljev te opće simptome kao što su rinitis, astma, edem, hipotenzija, svrbež, urtikarija, dermatitis/ekcem, bronhospazam te, u najtežim slučajevima, anafilaktički šok. Histamin i ostali medijatori iz mastocita koji se pritom oslobađaju, odgovorni su za težinu i trajanje intestinalnih i  izvanintestinalnih simpoma.

Posebnu pažnju u posljednje vrijeme privlači intolerencija na histamin kao sastojak hrane. Histamin je molekula koja se može unijeti hranom, ali nastaje i endogeno u organizmu pod utjecajem enzima histidin-dekarboksilaze. Taj enzim je jedan od najvažnijih enzima u  metabolizmu bjelančevina jer sudjeluje u pregradnji jedne od osam esencijalnih aminokiselina, bazične aminokiseline histidin, a ta aminokiselina ulazi u sastav većine proteinskih namirnica (meso, mlijeko, sirevi, riba, bjelanjak, mahunarke).

Histamin, biogeni amin, (2-[4-imidazolil]etilamin) otkrili su 1910. godine Dale i Laidlaw, a  identificiran je kao medijator anafilaktičkih reakcija 1932. godine. Biogeni amini spadaju u skupinu niskomolekularnih sastojaka čija masa ne prelazi 200 Da, a posjeduju i aktivnu amino -grupu. Ti spojevi su univerzalni regulatori uključeni u  kontrolu homeostaze organizma, a utječu na sve vitalne funkcije.

Transmiteri su središnjeg i perifernog živčanog sustava, utječu na opskrbu organa krvlju, djeluju kao hormoni (adrenalin i noradrenalin), utječu na želučanu i crijevnu sekreciju hormona te na motilitet crijeva (histamin i serotonin).

Histamin je medijator mnogih bioloških reakcija.  Preko svojih receptora, uzrokuje kontrakciju glatkih mišićnih stanica, povećava permeabilnost krvnih žila i sekreciju sluzi, uzrokuje tahikardiju, promjene krvnog tlaka, aritmije te stimulira sekreciju želučane kiseline. Također, histamin sudjeluje u neurotransmisiji, imuno-modulaciji, hematopoezi, cijeljenju rana, cirkadijanom ritmu, te u regulaciji histamin-inducirane i poliamin-inducirane stanične proliferacije i tumorske angiogeneze.

Razina histamina u hrani ovisi o procesu dozrijevanja te stupnju svježine. Što se hrana dulje čuva i pušta da dozrijeva, to će biti i veći sadržaj histamina u toj hrani, a posljedično tome će i poteškoće za nekoga tko pati od preosjetljivosti i nepodnošljivosti hrane biti veće.

Hrana/pića čijom konzumacijom se mogu povećati razine histamina u tijelu je:

• alkohol, osobito crno vino i pjenušac; također i bijelo vino i pivo

• dimljena i konzervirana riba, riba koja nije svježa, kao i riblji umaci, tuna, srdela, inćun, haringa, som, losos

• pizza

• dimljeno meso i mesne prerađevine kao što su salama, šunka, kobasice i slanina

• kiseli kupus

• određeno povrće: rajčica, špinat, patlidžan, avokado, gljive te konzervirano povrće, kao i gotove salate

• određeno voće: jagode, banane, papaja, kivi, ananas, mango, mandarine, grejp

• vinski ocat, balzamični ocat

• umak od soje

• sir

• senf

• kečap

• sjemenke suncokreta

• čokolada/kakao

• kava, crni čaj

• kruh i slastice pripremljene s kvascem

• kikiriki, indijski oraščići, orasi

Ljudski se organizam uspješno štiti od prisutnosti velikih količina histamina postojanjem enzima diamin-oksidaze (DAO) koji brzo razgrađuje histamin. Većina histamina sadržanog u prehrambenim namirnicama razgradi se već u probavnom sustavu.

 

Simptomi kod alergija na histamin se grubo dijele po regijama na tijelu gdje se promjene najčešće i dešavaju:

• Problemi u probavnom traktu (bolovi i grčevi u trbuhu, zatvor stolice, napuhanost trbuha, proljev ili meka stolica, mučnina praćena povraćanjem)

• Glava i lice ( jaka glavobolja, migrena, nesvjestica, kroničan umor, otekline lica i crvenilo, često kihanje, začepljen nos ili povećana sekrecija iz nosa),

• Simptomi na koži (osip praćen vidnim crvenilom i neugodnim svrbežom, urtikarija),

• Prsni koš (astma, aritmija srca , nizak krvni tlak , nešto rjeđe i otežano disanje),

•I ostalo ( nesanica i drugi poremećaji spavanja- anksioznost, iznenadne promjene raspoloženja, snižen krvni tlak, hladnoća).

I alergija i intolerancija na hranu su oblik preosjetljivosti koji pogađa samo određen broj „osjetljive“ populacije. Pri tome, alergije na hranu izazivaju reakciju imunološkog sustava, dok kod intolerancije na hranu nepoželjna reakcija nije izazvana reakcijom imunološkog sustava i općenito nije inteziteta koji bi mogao ugroziti život.

Izbjegavanje hrane i pića koji sadrže histamin glavni je oblik prevencije u slučaju intolerancije i alergije na histamin, a novo korisno rješenje su nadomjesci  enzima diamin-oksidaze.

 

Katarina Jančec Jasnić dipl. ing.